Biokovo

Biokovo

Planina s korijenom u moru, a čelom u oblacima

Divovski planinski lanac Dinarida nigdje se nije približio moru tako blizu i stvorio tako uzbudljivu i impresivnu sliku kao na Makarskom primorju. Vidik s mora na impozantan zid Biokova sa stijenama, točilima, procjepima i tornjevima glavno je obilježje ovoga dijela jadranske obale i nezaobilazan prizor na svim turističkim razglednicama Makarske rivijere. Ništa manji dojam ne ostavljaju ni vidici koji se s biokovskih vrhunaca i strmih stijena pružaju na plavo more i uzak priobalni zeleni pojas u dubini.

Biokovo
Alan Čaplar

Podnožje središnjeg dijela Biokova blago je nagnuta zaravan koja se od mora izdiže do visine od oko 300 metara, a plodna je i zelena. Nad tim zelenim pojasom uzdižu se tisuću metara visoke stijene koje kao moćan zid čuvaju Makarsku rivijeru. Povrh pojasa stijena pruža se zanimljiva valovita visoravan široka 4 kilometra, s tipičnim krškim reljefom i najvišim vrhovima, među kojima su razbacane brojne ponikve različite dubine. Zahvaljujući posebnim oblicima, značenju i prirodnom bogatstvu, Biokovo je proglašeno parkom prirode.

 

Biljni svijet Biokova najjednostavnije je upoznati posjetom botaničkom vrtu Kotišina, koji se nalazi na primorskim obroncima planine, na nadmorskoj visini od 350 do 500 metara. Od Makarske je udaljen samo 3 kilometra, a do njega se može stići automobilom ili pješice iz središta Makarske za 45 minuta planinarskoga hoda. Sjeverozapadni dio Biokova, oko vrha Svetoga Ilije, izdvaja se posebnim izgledom i nepristupačnošću. Taj dio Biokova, za razliku od njegova središnjeg područja, ima oblik izrazitoga grebena. Vrhovi Kuranik (1550 m), Sveti Ilija (1642 m) i Šćirovac (1619 m) su, zbog položaja i visine, najteže dostupne točke u Hrvatskoj pa se razmjerno rijetko posjećuju. Svako penjanje traje dulje od 4 sata hoda, naporno je i teško zbog velikih sipara i izloženosti suncu.

Biokovo
Alan Čaplar

Središnji dio Biokova najviši je i izletnicima najprivlačniji jer do najvišeg vrha Svetog Jure vodi asfaltirana cesta, no i brojni planinarski putovi, a može se i prenoćiti u dvjema planinarskim kućama. Među biokovskim vrhovima posebno mjesto zauzima najviši vrh Sveti Jure (1762 m). Tim vrhom dominira televizijski odašiljač, a u blizini je slikovita crkva sv. Jure. Vrh Sveti Jure po visini je drugi u Hrvatskoj (nakon vrha Dinare), a kako je televizijski toranj visok 90 metara, vršna točka odašiljača najviša je "čvrsta" točka u Hrvatskoj. S vrha se pruža izniman panoramski pogled na Zagoru i otoke, a za bistrog vremena mogu se dobro vidjeti bosansko-hercegovačke planine i Monte Gargano u Italiji. Do vrha se može doći planinarskom stazom iz Makra preko Vošca te iz Velikog Brda i Baškovića preko Lokve s primorske strane ili sa zagorske strane iz Milića i s vrha Turije, a do samoga vrha vodi i asfaltirana cesta duga 23 km. Početak biokovske ceste i glavni ulaz u Park prirode Biokovo nalazi se na 6. kilometru ceste Makarska – Vrgorac.

 

Najljepši pogled na more i stijene Biokova pruža se s vrha Vošca. Razlog tome je činjenica da je taj 1421 metara visok vrh od mora udaljen samo 2100 m zračne linije, što posjetiteljima omogućava da dožive nezaboravan vidik iz ptičje perspektive na naselja i plaže Makarskog primorja te na sam grad Makarsku. Vošac je popularno odmorište planinara i izletnika jer do njega vode dva uređena planinarska puta iz Makarske. Na vrhu je planinarski dom.

Biokovo
Alan Čaplar

Za izletnike na Biokovo važno je istaknuti da su svi usponi s obale dugi i naporni, većim dijelom izloženi suncu i zato se na planinu odlazi u zoru. Zbog teškog terena svakako treba izbjegavati uspone u nepovoljnim vremenskim uvjetima (magla, bura, snijeg), a za planinarenje se dobro pripremiti. Za sve izlete na Biokovo treba ponijeti dovoljno vode, jer je na planini nema. Posjet Biokovu, međutim, omogućuje jedinstven doživljaj planine i mora koji ne treba propustiti.