Južni Velebit – Paklenica

Južni Velebit – Paklenica

Pod najvišim velebitskim vrhuncima

Mjesto gdje se Velebit dubokim klancima Velike i Male Paklenice na jedinstven način približio moru, jedno je od najzanimljivijih krških područja u Hrvatskoj.


Šire područje Paklenice zaštićeno je kao nacionalni park. Najzanimljiviji dio parka svakako je klanac Velike Paklenice. Sredinom toga klanca probija se potok uz koji vodi ugodna građena pješačka staza, a sve to uokviruju stijene visoke nekoliko stotina metara. Malo gdje se čovjek osjeća tako sićušnim kao ovdje dok se nad njime strmoglavo dižu 300 – 400 metara visoke litice iznad kojih proviruje tek uzak komad neba. Voda stalno žubori samo u gornjim tokovima, a u nižim dijelovima toka gubi se u bezbrojnim pukotinama podzemlja. Zbog ugodne klime, lijepe prirode i raznovrsnih penjačkih mogućnosti, među penjačima pakleničke su stijene osobito popularne i poznate kao jedno od najboljih europskih penjališta. Dok su na proljeće alpske stijene još pod snijegom i ledom, ovdje su temperature cijele godine ugodne za penjanje.

Velika Paklenica
Alan Čaplar

U najužem dijelu klanca Velike Paklenice nalazi se nekoliko ulaza u tunelsko sklonište. Krajem pedesetih godina 20. stoljeća u najvećoj ih je tajnosti iskopala jugoslavenska vojska kao sklonište u slučaju atomskog rata, a danas je uređeno kao prezentacijski centar – Podzemni grad Paklenice.

 

U nekoliko zavoja planinarski se put s proširenja kod Bunkera uspinje u podnožje 300 metara visoke monoglitne stijene Anića kuka, prolazi uz stalni izvor pitke vode, a zatim se klanac iznenada proširuje te ulazi u malu zelenu poljanu zvanu Anića luka. Osim alpi­nističkim smjerovima, do vrha Anića kuka može se doći i planinarskom stazom koja se od glavnog puta odvaja na početku Anića luke.


U području Paklenici ima više zanimljivih špilja i jama. Najprivlačnija je Manita peć iznad klanca Velike Paklenice. Ta je špilja uređena za turistički posjet, a po ljepoti podzemnih ukrasa smatra se jednom od najljepših u Hrvatskoj. Manita peć duga je oko 175, a duboka 35 metara. Ulaz u špilju ujedno je lijep vidikovac, a u neposrednom susjedstvu je poput tornja visoka i vitka stijena zvana Zub ili Maniti kuk.

Sveto brdo
Alan Čaplar

Od mjesta gdje se put odvaja za Manitu peć paklenički se planinarski put sljedećih sat i pol postupno uspinje među šumovitim strminama dnom klanca i do Lugarnice i još malo strmijim usponom do planinarskog doma Paklenica. Većina posjetitelja tu završava svoje upoznavanje Paklenice, no tu tek zapravo počinju zanimljivi usponi prema najvišim velebitskim vrhovima, koji kroz pojas šume vode u visinsko područje s brojnim visokogorskim obilježjima. U nizu vrhova nad Paklenicom najviši je Vaganski vrh, ujedno najviši vrh Velebita. Najatraktivniji paklenički vrh je Sveto brdo, čiji poseban položaj omogućuje nesmetan vidik i na ličku i na primorsku stranu.


Najstrože zaštićen dio nacionalnog parka je klanac Male Paklenice. Nalazi se oko 3 kilometra istočno od Velike Paklenice. Kao što joj ime kaže, manja je i kraća, ali je ujedno teže prohodna, strmija i posve divlja. Budući da je za posjetitelje mnogo nepristupačnija od Velike Paklenice, prolazak kroz nju preporučuje se samo iskusnim planinarima. Kroz klanac se ne prolazi uhodanom stazom, nego koritom potoka, a kad u njemu ima mnogo vode, prolazak nije moguć.

Paklenica
Alan Čaplar

Bogata mreža planinarskih staza i penjački raj te činjenica da se na relativno malome području susreće iznimno bogatstvo geomorfoloških pojava i oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajolici i netaknuta priroda, zasigurno su jedno od glavnih blaga ovoga dijela jadranske obale i cijele Hrvatske.