Osoršćica

Osoršćica

Tragom austrijskog prjestolonasljednika po vrhovima Lošinja

Otoci Lošinj i Cres ubrajaju se među najbrdovitije hrvatske otoke pa nije neobično da su pozornost planinara privukli još u 19. stoljeću. Planinara Osoršćica visoka je 589 metara, a na nju se još 1889. popeo austrijski prijestolonasljednik Rudolf II. U planinarskom je smislu – zbog ljepote vidika, pristupačnosti te planinarskog doma na svojemu hrptu – Osorščica jedna od najatraktivnijih, ako ne i najatraktivnija planina hrvatskih otoka. Osim mora u podnožju Osoršćice, za lijepih se dana s grebena Osorščice dobro vidi Velebit u cijeloj svojoj dužini. To je možda i najljepši vidik na Velebit uopće.

Osoršćica
Alan Čaplar

Osoršćica je zahvalna za izlete tijekom cijele godine, što koriste mnogi turisti koji borave na otoku Lošinju. To je tipična krška planina vapnenačke građe sa svim obilježjima tipičnim za priobalne i otočne planine. Ime je dobila po gradiću Osoru koji se nalazi neposredno ispod nje. Zanimljivo je, međutim, da se Osor ne nalazi na otoku Lošinju, nego na susjednom Cresu. Ime je nastalo u doba dok još Osor nije bio od Lošinja odijeljen današnjim morskim tjesnacem Kavadom, probijenim da bi se omogućio prolaz brodovima.


Glavni planinarski putovi na Osoršćicu počinju u Osoru i Nerezinama, na istočnoj obali Lošinja. Početak planinarskog puta za uspon na vrh Televrinu je proširenje na lošinjskoj strani pokraj pomičnog mosta u Osoru. Planinarske markacije najprije vode cestom i šumom na krševiti greben Mazova gora, na kojem je planinarska kuća Svetoga Gaudenta (274 m). Dom je nazvan po srednjovjekovnom osorskome biskupu i svecu koji je umro 1050. godine. Prema legendi, živio je kao pustinjak u špilji ispod Televrine. Od kuće se pruža širok vidik na tri strane, a zahvaljujući udaljenosti od naselja i svjetala, koristi se i za noćno promatranje zvjezdanog neba.

Osoršćica
Alan Čaplar

Po vršnom grebenu Osoršćice vodi lako prohodna planinarska staza kojom se može doći na najviši lošinjski vrh Televrinu. Na jednom dijelu puta mjestimice se treba pridržavati rukama za stijenu, ali nije teško ni opasno. S vrha se planinarska markacija spušta kroz prekrasnu aleju borova. Na pola puta prema Svetom Mikuli odvaja se prilazni put do špiljice Sv. Gaudenta u kojoj se, prema predaji, on jedno vrijeme skrivao.

 

Planinarska staza iz Nerezina uspinje se sat i pol u brojnim zavojima, mimo lokve i odmorišta na vrh Svetoga Mikule (557 m). S toga se vrha pruža širok vidik na more i na južni dio Lošinja, pa je bez sumnje najljepši vrh Lošinja. Na vrhu se nalazi kapela građena od tesana kamena.

 

Mreža planinarskih staza omogućuje zanimljiv uzdužni izlet, iz Osora preko Osoršćice do Nerezina. Za takav izlet treba 4-5 sati hoda. Osim na Osoršćici, po cijelom je otoku uređen niz pješačkih staza koje upotpunjuju turističku i planinarsku ponudu. Baš zato, uputite li se na lošinjske vrhove, vratit ćete se ispunjeni prekrasnim dojmovima koje kupanje u moru na kraju izleta neće moći isprati.