Samoborsko gorje i Žumberak

Samoborsko gorje i Žumberak

Gorski prostor iznimne privlačnosti

Samoborsko gorje i Žumberačka gora tvore jedinstvenu reljefnu cjelinu između rijeke Save s jedne, i njezinih pritoka Krke i Kupe s druge strane. To je po mnogome tipično brdsko-planinsko područje. Unatoč prirodnoj slikovitosti, pristupačnosti i činjenici da se nalazi samo nekoliko desetaka kilometara jugozapadno od glavnoga hrvatskog grada Zagreba, to gorovito područje široj je javnosti uglavnom prilično nepoznato.

Oštrc, Samoborsko gorje
Alan Čaplar

Po položaju, Žumberak i Samoborsko gorje prijelazno su područje između alpskoga i dinarskoga gorskog sustava. U njemu se isprepliću razna obilježja obaju sustava – tipična alpska obilježja su strme padine i duboko usječene doline te zašiljeni vrhovi, a dinarska su ponikve, špilje i ponori u vapnencu. Geografi smatraju Samoborsko gorje samo dijelom Žumberačke gore, njezinim istočnim nastavkom. Područje koje se obično naziva Žumberkom (u užem smislu), od Samoborskog je gorja odijeljeno duboko usječenim šumovitim dolinama Žumberačke reke i potoka Bregane. Gotovo cijelo područje obuhvaćeno je granicama Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje.

 

Okosnica najvišeg dijela Žumberka je dugačak hrbat koji prati i granična crta između Hrvatske i Slovenije. Taj izdužen hrbat poznat je po cvjetnim livadama i lijepim vidicima, osobito na hrvatsku stranu Žumberka. Vrh Sveta Gera, kojim na zapadu završava taj hrbat, najviši je vrh Žumberka i ujedno najviši vrh panonskog dijela Hrvatske. Najviša je točka označena visokim betonskim geodetskim stupom s kojega se pruža izniman pogled na sve strane. Ishodište putova prema Svetoj Geri je naselje Sočice, smješteno u osamljenoj dolini punoj prirodnih fenomena i kulturnih spomenika, sa starim gradom kod Kekić Drage i slapom Sopotom.

Okić
Alan Čaplar

U Samoborskom gorju glavni su planinarski ciljevi Okić, Oštrc i Japetić. Gusta mreža planinarskih putova omogućava neograničen broj mogućnosti za kratke i duge planinarske izlete.


Po­dručje je od prapovijesti do da­našnjih dana neprekidno naseljeno, što potvrđuju broj­ni nalazi iz različitih razdoblja. Najvrednije arheološko nalazište je na području Budinjaka i Bratelja. To je jedno od najvažnijih nalazišta željeznog i bakrenog doba u jugoistočnoj Europi. Zanimljivo je pogledati i ostatke sred­njovjekovnih gradova kao što su Tuščak, Stari grad Žumberak i Okić. Okić se smatra naj­starijom plemićkom utvrdom sjeverozapadne Hrvatske. 

Dragonoš
Alan Čaplar

Kao ni za jednu drugu hrvatsku goru, može se reći da je Žumberak prava etno­loška riznica. Brojne drvene kuće, radni alati, narodne nošnje i dokumenti neizostavan su dio sveukupne hrvatske kulturne baštine. Bogatstvo flore i faune, brojnost izvora i vodotoka, ostaci srednjovjekovnih gradova, arheološka nalazišta iz različitih razdoblja, sakralni objekti rimokatoličke i grkokatoličke baštine te zanimljiva ruralna obilježja područja privlačni su razlozi za posjet Žumberku i Samoborskom gorju. To veliko područje nudi obilje zanimljivosti i mogućnosti za šetnje i istraživanje, a još uvijek uspješno čuva ugodan gorski mir.