Sveti Ilija na Pelješcu

Sveti Ilija na Pelješcu

Stjenoviti velikan južnoga Jadrana

Poluotok Pelješac svoje goste dočekuje gostoljubivo i osvaja svojom ljepotom. Brdoviti krški pejzaž daje slici Pelješca jedinstvenu slikovitost, a planinarski raspoložene posjetitelje zove na planinarske podvige.

 

Pelješac je nakon Istre najveći hrvatski poluotok (348 km2). Dug je 62 km, a širok samo 3 do 8 kilometara. Sa susjednim kopnom povezan je 1500 metara širokom Stonskom prevlakom pa svojim općim geografskim obilježjima više nalikuje otoku nego poluotoku. U reljefnoj strukturi poluotoka dominiraju dva niza vapnenačkih bila između kojih se u središnjem dijelu pruža prostrana dolomitna zavala.

Sveti Ilija na Pelješcu
alan Čaplar

Najviši dio Pelješca na sjeverozapadnom je dijelu poluotoka, iznad Orebića. Na tom području širina Pelješkog kanala iznosi samo 1270 m i zbog reljefne barijere na sjeveru taj kanal pruža sigurnu zaštitu brodovima od udara bure i u prošlosti je imao ulogu južnih vrata srednjeg primorja. Stoga je i položaj Orebića na njegovu najužem dijelu bio odlučujući čimbenik procvata pelješkog pomorstva u doba jedrenjačke plovidbe. Tako je u drugoj polovici 19. stoljeća pelješko pomorsko društvo imalo 33 prekooceanska jedrenjaka.

 

Najviši vrh Pelješca je Sveti Ilija, visok 961 metar. S visokog hrpta Pelješca na obje se strane spuštaju strme gole stijene. Iako je brdo na poluotoku, po svome položaju i vidicima ima sve osobine otočne planine, a da je Pelješac otok bio bi najviši na Jadranu. Uspon na vrh moguć je iz tri glavna smjera: iz zaselka Urkunići istočno od sela Ruskovića, iz Karmena i Bilopolja ili iz Gornjeg Nakovnja, 6 km sjeverozapadno od Vignja. Stari put iz Ruskovića je najstrmiji, a danas je glavna planinarska staza na Pelješcu ona iz Bilopolja. Za uspon treba oko 3 sata, a sa sobom svakako treba ponijeti dovoljno vode jer je na planini nema, a veći dio puta je izložen suncu.

Sveti Ilija Pelješac
Alan Čaplar

Cijela gora osobita je po izvanrednom vidiku na dalmatinsko otočje i na orebićku rivijeru u dubini. Zbog visine i izdvojenog položaja Pelješca jedan je od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama. U starijim zemljovidima mogu se pronaći nazivi Zmijino brdo (Monte Vipera) i Perunovo brdo. Ovaj naziv potječe iz pretkršćanskog doba kad je vrh bio kultno mjesto staroslavenskog boga gromovnika, a sadašnje službeno ime vrh je dobio po kapeli Svetoga Ilije. Sam vrh označen je kupom kamenja i malim drvenim križem te mramornom pločom s natpisom vrha.

 

Zadivljujuće je koliko se zanimljivih mjesta može vidjeti i doživjeti na relativno malenom poluotoku. Svaka je od tih zanimljivosti za pravog sladokusca razlog da barem jedan dan provede na brdovitom Pelješcu – i dobar motiv da im se uvijek s veseljem vraća.