Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća

Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća

Obrambeni sustav Zadra i šibenska utvrda sv. Nikole na UNESCO-ovu su popisu svjetske baštine kao dvije od šest komponenti transnacionalnog serijskog kulturnog dobra „Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća”.


„Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća” izuzetno je povijesno, arhitektonsko i tehnološko svjedočanstvo obrambenog sustava „alla moderna”, razvijenog na području bivše Mletačke Republike kao odgovor na uvođenje nove tehnologije vatrenog oružja u vojne operacije.

Zadar
TZG Zadar / Filip Brala
Zadar

Obrambeni sustav Zadra, koji je u to doba bio vojno i administrativno središte Dalmacije, najveća je i najsnažnija utvrda na Jadranu i ključna točka obrane pomorske rute između Venecije i Krfa kao i od prijetnji Osmanskog Carstva s kopna. Zadar je sačuvao najvažnije fortifikacijske elemente sustava obrane „alla moderna”: gradske zidine s nizom snažnih bastiona od kojih je Ponton prvi bastion „alla moderna” i najveći bastion na Jadranu, monumentalna Kopnena gradska  vrata, remek-djelo renesansne arhitekture 16. stoljeća i vanjsku utvrdu Forte.

Fortress of St Nicholas, Šibenik
Ivo Pervan
Utvrda sv. Nikole, Šibenik

Radi obrane Šibenika od osmanske flote sredinom 16. stoljeća na stjenovitoj se hridi na samom ulazu u šibenski kanal sv. Ante gradi jaka utvrda sv. Nikole. Utvrda je građena prema nacrtima Gian Girolama Sanmichelia u obliku trokuta, na tri razine, a predstavlja izvanredan primjer izolirane bastionske utvrde građene prema postulatima fortifikacijskog sustava obrane „alla moderna”.